Softverski patenti su zlo.

Kad je patentno pravo zamišljeno, prije stotinjak godina, bio je to način da izumitelj zaštiti svoj proizvod od kopija i zasluženo uživa nagradu za svoju inventivnost. To je Ok.

Međutim, softverski patenti su druga priča, a srž problematike je u efemeričnosti softvera kao takvog.
Softver ne postoji u materijalnom obliku, softver je zapravo samo apstrakcija informacije pojednostavljena u neki oblik koji je razumljiv čovjeku ili računalu.
Papir na kojem je napisan kod nije softver, niti je RAM memorija u kojoj se nalazi apstrakcija softver. Srž softvera je informacija kako od nekog ulaza napraviti neki izlaz, a programski jezik u kojem je informacija apstrahirana je od drugorazrednog značaja.

Tu dolazimo do problema. Patentirati se ne mogu ideje i načela, već konkretni proizvodni procesi. U praksi to znači da nitko ne može patentirati ideju motora s unutrašnjim sagorjevanjem, ali može dizajn takvog motora. U slučaju softvera, zbog njegove definitivne bestjelesnosti, ljudi žele patentirati ideje. I to im u priličnoj mjeri uspjeva, barem u Americi. Ideja da klikom miša na ikonu pokrenete aplikaciju zapravo ne bi trebala biti "patentabilna", ništa više od, primjerice, ideje da okretanjem ključa u bravi pokrećete motor vozila. Softver je informacija čiji su važni sastavni dijelovi matematika i logika, stvari koje se ne bi smjele moći patentirati.
Zamislite da netko drži patent na logaritamske tablice. Ili da netko patentira analitiku. Ili možda patent na znanstveni rad kao takav? Kad smo već kod toga, zašto netko ne bi patentirao Newtonovsku mehaniku? Je li se itko do sad sjetio patentirati "mehanizam respiracije živog organizma ventiliranjem zraka u za to posebno prilagođenom organu koji se sastoji od visokoreceptivnih organskih mjehurića okruženih sustavom kapilara, a ventilacija se provodi u izmjeničnom ritmu rastezanja organa radi uvlačenja svježeg zraka i stiskanja organa radi izbacivanja zraka koji sadrži metaboličke nusprodukte, pri čemu funkciju ventilacije na pasivnom organu izvodi aktivni mišićni organ koji se nalazi ispod pasivnog"? Hm, mislim da bi tu Bog mogao dokazivati "prior art"...

Dosadašnja praksa copyrighta u IT svijetu nije nimalo naškodila razvoju softvera, dapače - u odnosu na patentna prava, copyright je vrlo liberalan - omogućuje vam da samostalno razvijete aplikaciju koja radi slično konkurenciji i sve dok niste ukrali kod, niste prekršili zakon i vaša aplikacija je potpuno legalna. U svijetu softverskih patenata, nećete smjeti razviti aplikaciju koja radi slično konkurenciji jer je konkurencija već patentirala *ideju* (a ne tehnologiju) koja rješava specifičan problem i sve što vi kao takvi možete napraviti je licencirati rješenje od te tvrtke. Jasno je zašto je to dobro za velike tvrtke i američku dominaciju nad lukrativnim tržištem.

Softverski patenti zakočit će razvoj IT industrije. Dovest će do usporavanja razvoja industrije i rasta cijena softvera. Male tvrtke morat će se dobro pomučiti da bi razvile nešto novo, što već netko nije patentirao, a ako to ne mogu, u cijenu svog softvera morat će uračunavati troškove patentnih prava. Osim toga, Linux bi mogao poprilično nastradati, ali to je druga priča. Daleko bitnije od toga hoće li Linux preživjeti ili neće je pitanje kakva je naša globalna softverska budućnost?

Želite li napraviti prijenosni media player? Nema problema. Želite li imati na njemu ekrančić sa menijima? Eeee, stop! Može, ali prvo morate platiti Appleu za prava na njihov patent koji definira hijerarhijske izbornike. Ne želite hijerarhijske izbornike? Nema problema, stavite sve kontrole na jedan ekran. Pod uvjetom da netko nije i to patentirao.

Nalazim krajnje ironičnim da patent za kotačić na mišu drži Apple, tvrtka notorno poznata po svojim jednouhim miševima i tvrdoglavom odbijanju uvođenja ne samo kotačića već i drugog gumba na mišu, da se korisnici ne bi zbunjivali (kako su sami rekli).

Oh, evo, tu imamo tvrtku koja drži patent za nešto što ne koristi i ne smatra beneficijom za svoje krajnje korisnike, ali ima patent i na osnovu toga zarađuje novac na licencama. Ne znam kako vama, ali meni to izgleda bolesno pokvareno.

Za vašu informaciju, www.thinksecret.com donosi mjesečna izvješća o patentima koje je osvojio Apple. Moj osobni favorit u veljači 2005. - "method and system for preventing a timeout from reaching a network host when bringing up a down link that is slow to waken".

Korisnici Palm Pilota, sjećate li se onog starog načina pisanja grafita, jednim potezom? Ako ste se pitali zašto novi PDA uređaji više nemaju tu mogućnost, to nije zato što se slovo T lakše napiše iz dva poteza, već zato što patent na "jednocrtne" grafite drži Xerox i traže novce od svakoga tko poželi koristiti takav način unosa znakova.
http://tinyurl.com/3scrl

Eto, propao je moj san o svehrvatskom PDA uređaju na kojem bi korisnici mogli pisati glagoljicom, jer čak i kad bih napravio takav uređaj, sa softverom koji razumije slova glagoljice, morao bih platiti tvrtki sa drugog kraja svijeta pravo da znakove za koje oni nikad nisu čuli ispisujem jednim potezom stylusa.

Što će biti sutra? Velika recesija u razvoju softvera. Jednom kad uđemo u mulj patentnih prava koje Amerika veselo izvozi po svijetu, sveudilj računajući kako će kasnije od ostatka Zemlje bez većeg truda dobivati novac od patentnih prava, što će biti sa domaćom industrijom?

Zapravo, vjerojatno ćemo uvijek moći malo sitničariti i nadati se da nas nitko neće otkriti. Tko se bude htio ozbiljno baviti poslom trebat će na svakog programera zaposliti barem dva pravnika koji će provjeravati krši li novi softver tvrtke nečiji patent i za koliko novca se može dogovoriti pravo na korištenje.
http://tinyurl.com/3u39e

Ili, možete otkupiti prava na, recimo, algoritam kojeg koristi JPG format, i tužiti sve oko sebe...
http://tinyurl.com/3wky3


Ukratko, softverski patenti - ne. Copyright je sasvim dobro udomaćen i prihvaćen, i što je važnije, to je sustav koji omogućuje veliku kontrolu nad vlasničkim pravima na softver ali pritom ostavlja otvorene mogućnosti konkuriranja, što rezultira darwinovskim ponašanjem industrije - ona se uporno razvija kako bi bila bolja, konkurentnija, brža i bogatija. Sa softverskim patentima u igri, toga neće biti. Veliki će ostati veliki, mali će vrlo teško moći postati veliki, a krajnji korisnik od svega toga neće profitirati - imat će softver koji je nazadan u odnosu na ono što je mogao dobiti, i skup pritom - jer treba platiti sva ta silna licencna prava. Razvoj softvera će se značajno usporiti, jer tamo gdje će biti novca i resursa neće postojati volja za razvojem, osim eventualno prema nekom novom patentu, a tamo gdje postoji volja neće biti dovoljno novca za suđenja ili kupnju licenci. Mnogi će vjerojatno i odustati od programiranja jer će im se činiti da u tom poslu više nema nikakve intelektualnosti, jer čega se god dosjete, pojavi se netko tko je to već patentirao i pruži ruku da mu u nju stave novčanicu.
U svemu tome nema ničega što bi išlo na ruku krajnjem korisniku, i jako malo toga što bi odgovaralo malim firmama.

Informacija želi biti slobodna? Bah, ostavimo to romantično lupetanje za neku drugu priliku... informacija znači patent, patent znači novac. Novac ne želi biti slobodan, on se želi skupljati na velike hrpe, tamo gdje ga je već jako puno. To nije u vašem i našem džepu. To je u Americi.


Pitanje za ovu dolje malu anketu: jesu li softverski patenti bolji od copyrighta?